Razvoj orgazma PDF Štampa El. pošta

Razvoj orgazma

KLASIFIKACIJA ORGAZMA - Pojam orgazma Diskutujući shvatanje seksualnosti u razičitim teorijskim sistemima, dolazimo do ključnog, ali nejasno definisanog termina orgazam, kao vrhunca seksualnog doživljaja. Postavlja se pitanje da li su svi opisani orgazmi isti? Čini nam se da su razlike među njima toliko drastične da zahtevaju uvođenje novih termina. Ustvari, reč orgazam opisuje jednu vrlo široku lepezu doživljaja sa vrlo finim i iznijansiranim razlikama. I u doživljaju orgazma jednog čoveka obično ima velikih razlika, a opisi velikog broja ljudi samo povećavaju tu raznovrsnost. Kako da se snađemo u ovom mnoštvu? Razmišljajući o važnosti opažanja ovih ne malih razlika, predlažem sledeću klasifikaciju: 1. PRIMITIVAN orgazam bi označavao prosto pražnjenje. Čovek je u kontaktu sa instiktima i prirodnim silama, a opseg svesti je sužen. 2. NEZRELI orgazam karakteriše usredsređenost na sebe, a zanemarivanje ljudskosti partnera i postavljanje prema partneru kao prema objektu koji treba samo da zadovolji potrebe. Tu se često na rafiniran način inteligencija stavlja u službu manipulacije. Veliki deo psiholoških sadržaja je potisnut u nesvesno a onda projektovan na partnera. Zadovoljstvo je obično limitirano i ide do potpune blokade. 3. ZREO orgazam donosi mnogo više zadovoljstva. Pored pražnjenja donosi osećanje ostvarenosti, ljubavi, prihvatanja i ispunjenja. Tok energije se uspostavlja u celom telu i razmenjuje se nežnost i ljubav sa partnerom. Obično traje nekoliko sekundi. Mogli bi smo da ga definišemo kao sposobnost prepuštanja toku životne energije bez ikakvih kočnica, sposobnost potpunog pražnjenja celokupnog zajaženog seksualnog nadražaja kroz nevoljno prijatno grčenje tela, što nas ostavlja sa subjektivnim osećanjem veće ljubavi i otvorenosti prema partneru i potpunog ispunjenja. 4. EKSTATIČAN orgazam bi označavao skalu iskustava orgazma koja nas prema teoriji spektra svesti čeka u daljoj evoluciji a koji sada doživljavaju poneki ljudi. Oni ga obično opisuju jezikom metafora kojim ćemo se i mi služiti. Ekstaza bi bila najintenzivnije, najlepše i najdivnije pozitivno psihološko iskustvo koje čovek može da doživi. Ljubavnici se odnose jedno prema drugom sa velikom ljubavlju, obožavanjem i potpunim prihvatanjem međusobne ljudskosti. Ekstatični orgazam traje više minuta ili sati. Ekstazu karakteriše transcedencija i dolazak na viši nivo svesti. Između ljubavnika se uspostavlja pun energetski tok i spajaju se na svim nivoima što ih otvara ka sledećem stupnju - realnosti Univerzalnog. 5. NEDUALNI orgazam bi označavao stanje Jedinstva sa svim što postoji, dostizanje Apsoluta, nivoa Duha. Metaforično rečeno, to je vođenje ljubavi sa celim Univerzumom. (vidi graf 0 u uvodu). POKUŠAJI DEFINISANJA  ORGAZMA Ipak, i pored opisanih razlika, izgleda da za sve orgazme postoji i jedna sličnost. Zato i možemo reći da je priroda orgazma paradoksalna. U doživljavanju svih nivoa orgazma postoji i jedan zajednički elemenat. Mislim da moramo biti jako oprezni prilikom definisanja tog zajedničkig elementa. Ne verujem da se, za sada, može objektivno definisati ili meriti. Možemo samo pokušati da ga metaforično opišemo navodeći subjektivne doživljaje kao što su osećanje celovitosti, trenutak bezvremenosti, naziranje savršenstva, otvaranje vrata ka univerzalnoj svesti, tajna kreacije života, mala smrt, sećanje na budućnost, itd. Za sada možemo samo pretpostavljati da li je ili nije sasvim jednak za sve ljude na različitim stupnjevima razvoja ili trenutnim nivoima svesti. Već je mnogo izvesnije da različite karakterne strukture na taj elemenat reaguju različito. Neki ne mogu da ga podnesu, neki reaguju impulsivno ili agresivno, neki tugom ili strahom, a neki pak radošću. Takođe je izvesnije da ljudi na različitim nivoima svesti imaju drugačije doživljaje i subjektivne iskaze, a i ponašanje čije se pojedine reakcije mogu meriti, na čemu i baziram predlog klasifikacije orgazma. Taj zajednički element je Rajh pokušavao da definiše i meri u skladu sa pojmovnim aparatom i mernim instrumentima vremena u kome je živeo. On definiše orgastičku potenciju kao: „sposobnost prepuštanja toku životne energije bez ikakvih kočnica, sposobnost potpunog pražnjenja celokupnog zajaženog seksualnog nadražaja kroz nevoljno prijatno grčenje tela”.  Posle Rajha, orgazam su pokušavali da definišu i drugi istraživači: Hamilton (1929.) vrši istraživanja u Americi i definiše: „Reč orgazam označava spazmodično, visoko zadovoljavajuće osećanje sa kojim se sekusalni akt završava i kod žene i kod muškarca.” Kinsi (1948.) posle nekoliko hiljada intervjua, definiše muški orgazam kao: „...serija postepenih fizioloških promena, razvoja ritmičkih pokreta tela... praćeno iznenadnim olakšanjem sa konvulzijama i ritmičkim analnim kontrakcijama.” Nešto drukčije, Masters i Džonson definišu muški orgazam kao proces od dva stadijuma. U prvom stadijumu je karakteristično osećanje ejakulativne neophodnosti, ili osećanje da ejakulacija dolazi koje za 2 - 3 sekunde preraste u saznanje da se taj proces ne može zaustaviti, odložiti ili na neki drugi način kontrolisati. U drugom stadijumu seme kreće kroz uretru ka napolje. Za vreme ovog stadijuma muškarac subjektivno prolazi kroz dve faze: u prvoj kontrakcija mišića izazivaju senzacije grčenja, a u drugoj se registruje količina izbačene seminalne plazme. Masters i Džonson su ženski orgazam opisali kao „kratku epizodu fizičkog oslobađanja”, ali su takođe primetili ređu reakciju kod pojedinih žena koju su nazvali „status orgazmus”, koji karakterišu ili „serije brzih ponavljajućih orgazmičkih iskustava između kojih se ne opaža razmak ili jedna dugačka orgazmička epizoda... Status orgazmus može trajati od 20 do više od 60 sekundi.” Skorašnja definicija Bankrofta opisuje orgazam kao kompleksni duševno - telesni proces koji uključuje interakcije multiplih promema u genitalijama, mišićima, srcu i respiratornom sistemu, sa pratećim fizičkim senzacijama i promenama svesti. Neke škole dokazuju da je orgazam uglavnom mentalni fenomen, električno pražnjenje mozga. Za njih je samo mozak ključan, a ostali delovi tela nemaju značaja. Svoje stanovište potkrepljuju činjenicom da je u snu moguće doživeti orgazam. Brauer (1990.) zaključuje da sve definicije imaju zajedničku neizgovorenu pretpostavku da je orgazam fiksiran i nepomerljiv, prirodni događaj koji ne mutira. „Uprkos stalno rastućem znanju o fizičkim reakcijama, suština prirode orgazma još uvek ostaje više misteriozna nego shvaćena i razumljiva.” Znači, i pored niza pokušaja proučavanja i merenja, ispostavlja se da je orgazam nemoguće definisati u potpunosti. Ja slutim da je taj zajednički element kontakt sa jedinom realnošću koja postoji - nivoom univerzalnog. Izgleda da za taj kontakt razvojem svog psihičkog i fizičkog sistema još nismo spremni i da zato reagujemo na različite odbrambene načine. Naravno, dokazivanje ove pretpostavke je povezano sa velikim teškoćama. Zato mislim da je definisanje različitih nivoa orgazma najviše što za sada možemo uraditi. Nije poznata ni suština električne energije, uostalom, a ona nam umnogom ulepšava i olakšava život. Što se tiče seksualnosti i orgazma, mi smo, uglavnom, na nivou primitivne parne mašine. A mogli bi smo, kao što retki ljudi uspevaju, da probudimo sunce  u nama. Pa, onda, krenimo! Kao što smo već istakli, pored nepostojanja ideje da je to uopšte moguće, najveća prepreka ka putu su nam neosvešćena osećanja i zato se u sledećem poglavlju vraćamo na razvoj te baze sa koje možemo ići sigurnije dalje od stadijuma na kome smo. SPEKTAR ORGAZMA Posle svih ovih razmatranja smatram da bismo mogli da našu klasifikaciju orgazma opišemo detaljnije i proširimo novim podkategorijama. Proučavajući opise orgazma u raznim duhovnim i psihološkim tradicijama, u opisima klijenata, naših prijatelja i ljudi koje srećemo, postalo nam je očigledno da se ti orgazmi drastično razlikuju. Izneli smo hipotezu da reč orgazam opisuje jednu vrlo široku lepezu doživljaja sa vrlo finim i iznijansiranim razlikama. U skadu sa tim smo predložili uvođenje novih termina za različite kategorije orgazma. Opštu kategoriju orgazma bismo shvatili kao zadovoljavajući vrhunac seksualnog doživljavanja u tom trenutku, čije karakteristike zavise od trenutnog nivoa svesti. Ipak ne treba zaboraviti da svi orgazmi imaju zajedničku suštinu. Od našeg stupnja svesti zavisi koliko je dugo i sa kakvim iskrivljenjima možemo podneti. Otuda razlike i klasifikacije. PRIMITIVAN ORGAZAM Primitivan orgazam karakteriše ranu fazu razvitka čovečanstva i nivo svesti blizak životinjskom. Svest je fokusirana na brutalno pražnjenje, kako bi Rajh rekao, uriniranje u ženu, i ne mora postojati osećaj ljubavi prema partneru. Zadovoljstvo je dosta malo i više liči na olakšavanje i istresanje. U slučaju muškarca, to je tucanje, a ne činjenje žene srećnom. Primitivni orgazam karakteriše neselektivno prepuštanje svakom partneru, požuda usmerena samo ka zadovoljenju seksualnog instinkta i pažnja usmerena samo na seksualne organe. Za ženu je to rupa koja traži čep. Za vreme primitivnog orgazma opseg svesti je sužen. Psihodinamika takvih osoba je obično nerazvijena i siromašna. Pražnjenje je konvulzivno i ostavlja subjektivan utisak ispražnjenosti i olakšanosti. Traje oko 3-6 sekundi. Što se tiče tipa kontrakcija, dominiraju brze stežuće kontrakcije kod žene, a kod muškarca imamo fazu emisije od 3-4 sec. i kontrakcije u toku nekoliko sekundi. Dalji nivoi orgazma će se odnositi na profinjavanje te životinje u nama, sa kojom niti smemo potpuno izgubiti kontakt, niti joj potpuno povlađivati. Ako izgubimo kontakt sa tom primitivnom bazom, dolazi do impotencije ili frigidnosti, a ako se samo životinja ispoljava, dolazi do raznih perverzija. Rajh je opisao najdrastičnija izvitoperavanja u vidu pornografije, fašizma, emocionalne kuge i uništenja života. NEZRELI ORGAZAM Nezreli orgazam je retko potpun, a uživanje je obično malo. Karakteriše ga oštra neusklađenost impulsa. Libidinozni i reaktivni impuls nisu fuzionisani, tako da na primer, u slučaju perverzije, jedna forma impulsa preovladava, dok je druga odeljena i dominira u odvojenom delu života. Svesni identitet je sužen samo na prihvatljivu sliku sebe, a ostalo je potisnuto u nesvesno. Veliki broj potisnutih osećanja se onda mehanizmom  projekcije pripisuje drugim ljudima, npr.: seksualna privlačnost, odbacivanje, uzbuđenje, poniženje, naklonost itd. Kao što nam dela psihoanalitičara pokazuju, ta zbrka je naročito velika u oblasti seksualnosti. Mislim da široku kategoriju nezrelog orgazma možemo podeliti na: 1. narcisoidni orgazam koga često prati osećanje omnipotencije i ubeđenje „Ja sam centar sveta. Sve je deo mene” 2. perverzije - parafilije 3. blokirani orgazam (frigidnost i impotencija) U slučaju frigidnosti ili impotencije, zbog blokiranja nekog osećanja kao što su bes, bol, strah i slično, energija se kanališe ka razrešenju unutrašnjeg konflikta, putevi pražnjenja su privremeno zatvoreni, što najčešće rezultira nedostatkom orgazma. Tek širenjem svesti kroz veće prihvatanje sebe i drugih, putevi pražnjenja se u nekim slučajevima ponovo otvaraju. U kategoriji nezrelog orgazma, ako postoji, pražnjenje je limitirano samo na jedan do tela i ne donosi osećanje potpunog zadovoljstva. Partner se zloupotrebljava kao objekat, često na veoma rafinirane i sadističke načine u kojima se inteligencija stavlja u službu manipulacije. Ako razmišljamo o kategorijama psihoze i neuroze, klinička praksa obično pokazuje da psihoze uglavnom doživljavaju obično pražnjenje, bez zadovoljstva, a ponekad narcisoidni preplavljujući orgazam, dok neke retke forme psihoza doživljavaju perverzni orgazam. Neuroze se obično ograničavaju na perverzije i na blokirani orgazam. Međutim, verovatno je da postoje i izuzetci koji otvaraju polje istraživanju. Široku kategoriju perverzija bismo mogli da podelimo na grupu koja inklinira ka psihotičnom rascepu ili narcisoidnim perplavljivanjima, i na gornju grupu u odnosu na našu krivulju, koju bi karakterisala tipična neurotična stanja, otuđenje i zloupotreba partnera kao objekta. Nezreli orgazam traje otprilike od 6 do 0 sekundi. Kontrakcije su brze, stežuće i plitke. Zadovoljstvo se obično oseća samo u genitalnoj zoni, a ne u celom telu. U slučaju blokiranig orgazma, kontrakcija nema. Da bih bila jasnija, pokušaću ovo postavljanje prema partneru kao prema subjektu ili objektu da objasnim u skladu sa učenjem filozofa Bubera. U slučaju odnosa kao prema zloupotrebljavanom objektu, reč je u stvari o odnosu JA-JA, to jest ja se odnosi prema svojoj projekciji, a ne prema stvarnom i realnom čoveku. Tek u zrelom odnosu i zrelom orgazmu se uspostavlja odnos JA-TI gde se partner prihvata kao realna i odvojena osoba sa svojim karakteristikama. Ovde nećemo toliko govoriti o perverzijama čije opise možemo naći u svakom udžbeniku psihijatrije, nego ćemo klasifikovati neka nezrela stanja  seksualnosti i njenog izvitoperavanja u perverzije na kojim nažalost veliki broj ljudi ostaje celog života, i koja su toliko česta da ih smatramo prosečnim a time i normalnim stanjima. Ustvari, to su perverzna zastranjivanja od prirodne spontane i radosne ljubavi među ljudima. Zastranjivanje od punog kontakta i bliskosti. Te perverzije ćemo opisati onako kao se najčešće javljaju među muškarcima i ženama. Za muškarce: 1. dokazivanje muškosti i sopstvene vrednosti putem obaranja svega što nosi suknju. 2. seks kao oblik mastrubacije u kome je vagina nadoknada šake. 3. muškarac laska sebi i boluje od iluzije da je dobar ljubavnik (božji dar ženama) i pokušava da to po svaku cenu dokaže. 4. muči ga osećanje manje vrednosti i ubeđen je da sve žene čeznu za "velikim" (uvek većim od njegovog). 5. nespretan je jer nije učio i ne pita, i ne pokušava da nauči, i time ostaje neiskusan, da bi na kraju ostao delimično ili sasvim impotentan. 6. prezire žene i želi samo da ih ponizi sa seksom. 7. osetljiv i poetski nadahnut mukarac može sve da pokvari voljenjem koje je tako duboko ozbiljno i značajno da podseća više na pogrebnu svečanost nego na opušteni čin žive radosti itd. Za žene: 1. sramežljivost i ustezanje; blokira se tok energije i prepuštanja. 2. osećanje krivice i kajanja da radi nešto što ne bi smela. 3. plaši se trudnoće i ne usuđuje se da traži upotrebu zaštite. 4. ako se predaje seksualnom činu racionalno i seks joj je više u glavi nego među nogama. 5. polni akt je za nju samo traženje orgazma (bezuspešno lečenje psihičke praznine koju ne može da popuni ni jedan muškarac, a sa muškarcem nije u stanju da uspostavi stvarni kontakt). 6. seks je za ženu oblik robne razmene (dokaz ljubavi, nagrada za pažnju, mito, romantični doživljaj, radoznalost, traženje garancija za svoju privlačnost i sl.). 7. strah pred odbijanjem (boji se da će je muškarac iskoristiti, zlouotrebiti, odbaciti i time poniziti); zbog tog straha ne ulazi u odnos, a ako uđe, blokirana je (pomoć u ovom opisu mi je pružila knjiga E. Flisara „Čarobnjakov šegrt”). Znači, od suštinske važnosti je da li u seksualnom aktu partneru prilazimo kao subjektu ili objektu. Da li ostvarujemo pun kontakt, prisustvo i prihvatanje, ili ga zloupotrebljavamo kao objekt. Obično se u pubertetu, kroz igru, ižive nezrele forme i uz podršku zrele sredine, postupnim kanalisanjem energije se ide ka zrelijim formama orgazma i celokupnog ponašanja. ZRELI ORGAZAM Zreo orgazam današnjeg vremena je poželjna fuzija ljubavnog i razaračkog u čoveku. Može se dostići samo ako pored fizičke privlačnosti među partnerima postoji i neki vid ljubavi i prihvatanja. Takav orgazam je mnogo bogatiji i donosi puno sreće i mnogo više uživanje nego prethodne forme. Pored otvaranja prema drugoj osobi, orgastičko konvulzivno pražnjenje omogućava snižavanje nagomilanih stresova, širenje zadovoljstva po celom telu i postizanje stanja duboke relaksacije. Merenja pokazuju da traje nekoliko sekundi (4 -10). Kontrakcije su obično duboke, stežuće, ponekad pomešane sa retkim izbacujućim (za ženu). Oba  partnera doživljavaju konvulzivni orgazam refleks u celom telu  Na nivou zrelog orgazma oba partnera uživaju jedno u drugom i pokazuju da ih pomisao na partnera uzbuđuje i ispunjava radošću i milinom. Na ovom nivou, čovek se identifikuje sa celokupnim psihofizičkim organizmom. Prihvata i telo i psihu integrišući ih. Međutim, on povlači granicu između sebe i drugih, znači doživljava svoj orgazam kao nešto izdvojeno od sredine. Treba da imamo na umu da preko biosocialnih pojaseva - internalizovane matrice kulturnih premisa, porodičnih odnosa, društvenih okvira, kao i sveprisutne socijalne institucije jezika, logike, etike i zakona, sredina na ovom nivou vrši snažan uticaj na oblikovanje stavova prema seksualnosti. Imajući u vidu prethodna razmatranja o orgastičkoj potenciji, smatram da bismo mogli da proširimo Rajhovu definiciju i da zreli orgazam definišemo kao: sposobnost prepuštanja toku životne energije bez ikakvih kočnica, sposobnost potpunog pražnjenja celokupnog zajaženog seksualnog nadražaja kroz nevoljno prijatno grčenje tela, što nas ostavlja sa osećajem potpunog ispunjenja i veće otvorenosti i ljubavi prema partneru. Produženi orgazam Produženi orgazam bi mogao da bude prelazna forma između zrelog orgazma i razvijenih formi. Njega bi karakterisalo trajanje orgazma od nekoliko minuta ili više ali ostajanje na ovom nivou svesti. Na ovoj tački se tipovi kontrakcija značajno menjaju i kod muškarca i kod žene. Žena počinje sa brzim stežućim kontrakcijama, kojima onda slede izbacujuće. Idući prema ekstazi, kontrakcije postaju sporije i stalnije. Kod muškarca, automatske kontrakcije pubokokcigealnog mišića se smenjuju sa njegovom relaksacijom. Javljaju se povremene kontrakcije prostate, i emisija providne tečnosti. Faza emisije se produžava na nekoliko minuta ili sati, a kad se dopusti, ejakulacija je u nekim slučajima produžena - 20 i više kontrakcija tokom 20 ili više sekundi. U ekstazi se ovo stanje produženih kontrakcija stabilizuje (Brauer, 1980.). Prema istraživanjima, pozitavan efekat ovog produženog uživanja se ogleda i u drugim oblastima života kao što su poboljšani interpersonalni odnosi i veća radna sposobnost i kreativnost. Delovi čovečanstva, razvijenog sveta, izgleda da dostižu sada ovaj nivo svesti i produžene orgazme pa je logično očekivati da će se evolucija nastaviti. Kako će izgledati taj nastavak evolucije? Mislim da nam kao modeli mogu poslužiti ljudi koji su otišli dalje od zrelog orgazma u razvoju ove specifične funkcije, a i u svom celokupnom razvoju. Na osnovu njihovih izveštavanja i istraživanja koja se vrše u ovoj oblasti, dalji razvoj bih podelila na dve široke kategorije: ekstatičnog i nedualnog orgazma. Za ove kategorije, udaljenije od zrelog orgazma, izgleda da će biti karakterističan još bolji kontakt sa osećanjima, što znači širenje svesti na račun nevesnog ka osvešćivanju cele nesvesne zone. Širenje svesti će omogućavati sve veći kontakt sa srži bića i osećanjima ljubavi i radosti koja su u srži. Istovremeno i kontakt sa okolinom će se poboljšavati. Partneri će moći sve više da prihvataju i vole jedno drugo bez obzira što su u potpunosti svesni mana partnera. Blokade u telu će nestajati a tok energije će biti sve snažniji i potpuniji. Međutim, istovremeno to je i jedan potpuno nov kvalitet. Mogli bismo da ga opišemo kao stanje u kome ja nije više središte ličnosti, nego na njegovo mesto dolazi autentičnije jastvo. To je paradoksalno stanje u kome se ima osećaj gubitka granica, ali svest i integritet ličnosti ostaju. U slučaju psihoze gubitak granica dovodi do osećanja ugroženosti i gubitka integriteta ličnosti, a u transcedentnom stanju do velike radosti, osećanja ekstaze ili dubokog mira i spokoja. Vrlo je teško pisati o ovom transcedentnom i nedualnom stanju svesti jer se ono, kao što je već istaknuto, ne može u potpunosti shvatiti samo razumom, na racionalnom nivou. Opisivaćemo ga putem analogija (kao što je) ili putem negacije (niti jedno niti drugo). ali jedino doživljaj ovog stanja i iskustvo vam mogu doneti punu spoznaju. Mislim da bi se moglo reći da se u ekstatičnom orgazmu učimo da se, otvarajući se prema parneru i potpuno stapajući se sa njim, otvaramo i prema svemu što postoji, a da na nedualnom nivou ne vodimo više ljubav sa partnerom nego sa celim Univerzumom bez granica ali sa svešću. Ovo stapanje suprotnosti i jedinstvo sa svim što postoji je bitno drugačije od pozicije jedne šizofrenije. Zato se uvođenjem termina nadindividualni svedok pokušava pomoći u razgraničenju ovih stanja. Kriterijum za razlikovanje je činjenica da, mada jedna šiztofrenija doživljava stapanje sebe i drugog, ta fuzija je praćena strahom, dezintegracijom i konfuzijom, a u blaženstvu imamo osećaj duboke jednostavnosti, radosti i spokoja. „Misticizam je fuzija bez konfuzije a šizofrenija je fuzija uz konfuziju (Wilber).”   EKSTATIČNI ORGAZAM Posle zrelog orgazma verovatno će sledeći nivo biti ekstatičan orgazam koji karakteriše širenje svesti, doživljaj jake razmene energije sa partnerom i ogromno uživanje. Tokom orgazma se ne doživljavaju grčevite konvulzije kao u prethodnim formama, nego su konvulzije drastično izmenjene, usporene ili izostaju. Celo telo je opušteno i protočno. Genitalna zona daje samo početni impuls. Partneri osećaju silnu ljubav i predanost jedno prema drugom, ali i prožimanje sa celokupnom stvarnošću oko njih. Ekstaza je znatno intenzivnija i traje neuporedivo duže od prethodih kategorija orgazma, znači ne nekoliko sekundi nego nekoliko minuta ili nekoliko sati. Kontrakcije su produžene, spore i stalne. Kod žena preovlađuju izbacujuće, ali izmenjene kontrakcije. Posle uspinjanja i izjednačavanja, da bi se popeo u ekstazu, muškarac ulazi u stanje stalne relaksacije pubokokcigealnog mišića, a kontrakcije prostate se nastavljaju. Muškarac može više minuta ili sati da ostane u emisionoj fazi i doživljava dugo zadovoljstvo kao i žena. Istraživanja ukazuju da su promene na EEG-u u ekstazi vrlo slične onim u stanju duboke meditacije. (Brauer 1990). Važno je naglasiti da ekstazu pre svega karakteriše transcedencija i dolazak na viši nivo svesti. Prema istraživanju M. Laski za ekstazu je tipično: doživljavanje takozvanog mističnog iskustva, otkrivanje novog načina postojanja, spoznaja komplesknih znanja, beskonačnosti, osećanja slavlja, savršenstva, ogromnog zadovoljstva i radosti, ostvarenje dubokog kontakta, gubitak razlika, vremena, prostora, telesnosti, reči, želja, tuge, grešnosti, doživljavanje senzacija kretanja energije na gore i unutra, praćeno osećanjem spokoja i mira. Naravno, ekstaza se može doživeti i bez seksualnog odnosa, a tada su najčešći „okidači”: kontakt sa prirodom, uživanje u muzici ili nekoj drugoj umetnosti, religiozno iskustvo, kreativan rad, lepota, ali ekstaza u ljubavi je najlakši, najčešći način i prema izjavama mnogih ljudi, najprirodniji način. Tokom seksualnog odnosa se mogu javiti različite vrste ekstaze. „Orgazam doline” je dugotrajno vođenje ljubavi sa kontrolom orgazma. Partneri se obično odriču orgazma, a ređe idu po ivici orgazma. Orgazam doline karakteriše odsustvo konvulzija. U drugim formama ekstaze orgazam je prisutan ali su konvulzije izmenjene i produžene. Proučavanje starih tradicija i misterioznih petih Veda me navodi na pretpostavku da je od orgazma doline intenzivnije buđenje Kundalini, onda dolazi ekstaza Brame, dublja je ekstaza Višnu i na kraju ekstaza Šive označava transcedenciju u oblasti ne-dualnog. U okviru opisane skale, na svakom sledećem nivou ekstaze, energija je jača, opasnija, u zavisnosti od količine neosvešćenog materijala i sve finija sa sve većim osećanjem blaženstva. Međutim, na nivou ekstaze još uvek postoji dualnost odvajanja sebe od okoline, dok se tek na sledećem nivou nedualnog ukida dvojstvo. U staroindijskim hindu terminima ovo bi bio Savikalpa samadi, dok na sledećem stadijumu možemo govoriti o Nirvikalpa samadiju. Ekstatičan nivo orgazma vezujem za Wilberove transpersonalne pojaseve. „Ovi pojasevi predstavljaju oblast spektra koja je nadindividualna, gde čovek nije u potpunosti svestan svoje poistovećenosti sa totalitetom, ali se ni njegov identitet ne vezuje za granice pojedinčnog organizma” (Wilber). Ekstatičan orgazam često ima karakteristike neke od paranormalnih pojava kao što su: astralno putovanje, vidovitost ili izvesna mistična stanja. Još je K. G. Jung zastupao tezu da je mistični doživljaj ustvari doživljaj arhetipova. Po njemu su mistici ljudi koji imaju posebno jasan doživljaj procesa kolektivnog nesvesnog. Abraham Maslow je ovakve doživljaje zvao vrhunskim iskustvom - svedočastvom sveta. Opisane kategorije doživljaja, pa i doživljaj ekstaze za vreme seksualnog akta bi bile neka vrsta vodiča u svet duha. Čovek tada spozanje širu, bogatiju i stvarniju realnost od uobičajene. Te spoznaje daleko nadmašuju i najsmelije snove. Otvara mu se novi nivo postojanja. Na tom novom nivou postojanja on počinje da se sa većom pažnjom, ljubavlju i razumevanjem odnosi i prema drugima i prema sebi. Polako počinje da doživljava da nema granice između njega i drugih i to ga ispunjava ogromnom radošću. U ostvarenju bivstvenih vrednosti, kako bi Maslow rekao, rukovodi ga meta-motivacija. Na ovom nivou možemo imati problema sa iluzijama (makio), ili vezanostima za uživanja. Ako se vezanosti prevaziđu i ako se otvore ka čistoj radosti bivanja, dalji put ka Duhu je moguć. Na ekstatičkom nivou orgazma osoba ne samo što uživa u partneru i pokazuje radost zbog prisustva partnera, nego obožava partnera i biva obožavana. To potpuno otvaranje i sagledavanje božanske suštine partnera omogućava spoznaju božanskog u njemu samom, dok se granice gube i sagledava se zajednička božanska priroda. Važno je imati na umu da se ekstaza ne može na silu izazvati ili iz radoznalosti. Ona se prirodno javlja na putu razvoja svesti i stremljenja ka Duhu. Mogućnost da se dogodi možemo povećati znanjem uslova i posedovanjem informacije da je to moguće i da se velikom broju ljudi već događalo. Mislim da slobodno možemo reći da je ekstaza najintenzivnije pozitivno psihološko iskustvo koje je moguće doživeti. Više i kompleksnije forme ekstaze bi smo mogli nazvati blaženstvo. NEDUALNI ORGAZAM Nedualni orgazam ima vrlo malo sličnosti sa orgazmima prethodnih nivoa. Više je to dugotrajnije stanje svesti nego trenutni doživljaj. Izlazi se iz okvira vremena, ulazi se u bekonačnost. Zato dužina boravka u ovom stupnju individualno varira - sati, dani, godine... Koliko je meni poznato, kontrakcije nisu merene, ali izgleda da ih nema. Pošto se ukida princip posmatrača na ovom nivou nema više izdvojenih doživljaja niti onoga ko doživljava. Postoji samo Jedno Sve. Karakteriše ga svesno Jedinstvo sa celom prirodom, spokojstvo i stanje blaženstva. Mogli bi smo reći da se na ovom nivou ne vodi više ljubav sa partnerom, nego sa celim Univerzumom, a ti jesi taj Univerzum. Po Maslovu to bi bilo dosezanje stanja potpune samoaktualizacije i ostvarenje self-transcedentnih potreba. Po Rajhu, to je stanje slobode od blokada i karakternog i muskularnog okopljavanja, a po Č. Keliju ostvarena integracija seksualnih impulsa sa moralnim sistemom. Jedinstvo sa svim što postoji Ken Wilber naziva Univerzalni nivo svesti ili nivo Duha. Stare tradicije Tantre, Tao i druge nas upućuju da se ovaj nivo može dosegnuti transformacijom seksualne energije. Na Univerzalnom nivou svesti, čovek je poistovećen sa univerzumom, totalitetom, apsolutom, i on je svestan jedinstva sa svim što postoji. Prema psihologiji perenis „taj nivo nije nenormalno stanje svesti, nije čak ni izmenjeno stanje svesti, već pre jedino pravo stanje svesti, pri čemu su sva ostala pre svega iluzije... Ukratko, čovekova najdublja svest je identična sa krajnjom realnošću Univerzuma” (Wilber). Ovaj nivo kosmičke svesti ili nivo Duha je dakle, čovekov vrhunski identitet. Psihologija perenis nam objašnjava da su svi drugi nivoi svesti, pa time i orgazma, dodala bih, privid, a mi smo zaneti pa ne primećujemo to. Kada se setimo i spoznamo jednu realnost, dvojstvo se ukida, seksualnost kao privlačenje dva odvojena dela se ukida i mi ulazimo u nedualno postojanje. Osvešćuje se i muški i ženski deo osobe, po Jungu i anima i animus. To je stanje u kome nema odbacivanja, cepanja, mržnje ili neshvatanja. Po rečima retkih mudrih ljudi koji su privremeno ili stalno boravili na tom nivou, oseća se blaženstvo ili duboki mir i spokoj. Harmonija sa svim što postoji. Rekla bih da seksualnost zamenjuje čista radost življenja. Na putu ka nivou Univerzalnog se često, usput, razvijaju takozvane moći ili sidi. Onaj ko je probudio u sebi te sposobnosti da psihički manipuliše sredinom može da ih počne da koristi za ostvarenje sebičnih ciljeva i zato veliki učitelji stalno upozoravaju na tu opasnost. Ali onaj ko to radi automatski pokazuje da je zastao na putu i da nije dosegao krajnji cilj - stanje univerzalne svesti. Jer, kako bi Wilber rekao: „Kada je pojedinac sredina, kakvo značenje uopšte može da ima manipulacija? To bi još uvek podrazumevalo neki tanani dualitet”. Kao što ćemo kasnije videti, u metodama za transformaciju seksualne energije se vrlo velika pažnja obraća podizanju energije do srca i otvaranju srca: Dodirnite se srcem, primite partnera u srce itd. Moglo bi se reći da srcem a ne razumom vršimo spozanju. Da ponovimo reči velikog učitelja Ramane Maharšija: „Ideja da je onaj koji vidi drugačiji od viđenog prebiva u umu. Za one koju su ikada prebivali u Srcu, onaj koji vidi isto je što i viđeno”. To je suština svih vrsta orgazama, po mom mišljenju - direktna spozanja realnosti. Nepripremljeni, ne možemo je podneti duže od nekoliko sekundi. FUNKCIJA  BLAŽENSTVA Da li je funkcija blaženstva ista kao funkcija orgazma ? Smatram da nije. Kao što je Rajh još davno rekao, funkcija orgazma je da održi fizičko i psihičko zdravlje. Možemo dodati - i da održi našu celovitost i neprekinut tok životne energije. Medjutim, mislim da je funkcija blaženstva ustvari razvoj svesti. Kako ? Sa psihološke tačke gledišta, svest je psihološka funkcija koja se razvila iz potrebe odlaganja reakcija, zbog adaptacije i preživljavanja, a glavna namena joj je povećanje stepena slobode u donošenju odluka. Naime, naši daleki preci su bili primarno reaktivna bića, a razvoj vrste je išao ka sve posredovanijoj i posredovanijoj (re)akciji. Da bi se odluka odložila i time povećala šansa za izbor bolje alternative, bilo je nužno internalizovati efekte stimulacije. To omogućava veću dinamiku i time bolju predikciju. “Tako se svest razvila iz potrebe odlaganja reakcija, a glavna namena joj je – povećani stepeni slobode u donošenju odluka.”(Ognjenović, P. 1996). Taj bazični proces se manifestuje u mnogim oblastima ljudskog življenja pa, ako pažljivije razmislimo, i u oblasti orgazma. Ako želimo više forme orgazma, moramo povećati stepen slobode u donošenju odluka. Postizanje tog cilja može biti praćeno predivnom nagradom – ekstazom , a postizanje većeg stepena slobode - blaženstvom. Suština razvoja orgazma i jeste učenje odlaganja neposredne, instiktivne reakcije i povećanje stepena slobode u donošenju odluka. Istraživanja i merenja pokazuju da, kako se razvijaju, orgazmi postaju duži, kontrakcije se dešavaju u dubljim nivoima tkiva, a same kontrakcije postaju izmenjene i rastegnute, luči se više endorfina, moždani talasi sve više liče na one koje dobijamo pri meditaciji, i sukcesivno se otvara dublji unutrašnji sloj obrade informacija. Intersubjektivna saglasnost je značajna i pored individualnih odstupanja. Na osnovu toga i tvrdimo da odlaganje neposredne reakcije omogućava nastanak fenomena koji se konstatuju objektivnim merenjima i mogu se istraživati i meriti u skladu sa pravilima naučne metodologije istraživanja. Priroda razvojnosti orgazma nam daje osnovu za klasifikaciju stupnjeva orgazma koja bi mogla, u svom najgrubljem obliku, ovako da izgleda : jednostavni, blokirani, zreli, božanski. U svom detaljnijem pregledu klasifikacija bi bila: primitivni, nezreli, perverzni, limitirani, blokirani, zreli, produženi, ekstatični, blaženstvo, nedualni. Moguće su još finije nijanse koje su opisane u kasnijem tekstu, prilikom detaljnog prikaza predložene teorije razvoja orgazma. Mislim da ona nije bila kompletna bez detaljnijeg objašnjenja funkcije blaženstva. Kad je seksualni instikt u pitanju, važno je razumeti da se mi, kao vrsta, tek sada, ustvari, počinjemo da uspinjemo ka stvarno ljudskom nivou. U smislu razvoja, od početnog stupnja – jednostavnih, prostih orgazama, sličnih životinjskom nivou, pa preko privremenih blokada, učenjem odlaganja neposredne reakcije, sadržavanja i kanalisanja, tek dolazimo na ljudski nivo zrelosti i slobode u donošenju odluka , koji se na kraju , usklađivanjem, pretvara u nedualni ili božanski nivo potpunog jedinstva sa svim što postoji. Naša teorija razvoja orgazma tvrdi da je funkcija orgazma psihičko i fizičko zdravlje, uz već poznatu funkciju produžetka vrste. Funkcija blaženstava je da nas na socijalnom nivou vodi ka jednoj humanijoj civilizaciji a na individualnom nivou – razvoj svesti. Blaženstvo je jedna skoro potpuno neistražena oblast i uglavnom se ne shvata njen značaj za naš opstanak kao ljudske vrste. Mnogo iracionalnog stida i straha sprečavaju prilaz blaženstvu. Smatram da je osvešćivanje blaženstva preduslov za dalji razvoj ljudskog bića.    source: http://tepsyntesis.org/index.php?option=com_content&view=article&id=121&Itemid=148

Sex and Spirituality

May 4, 2013 | By WakingTimes | 

Julian Rose, Contributor
Waking Times
Now then – sex and the spirit! The verb sense: sex as an act, primarily of procreation. The noun sense: sex as that which is duality: male and female. Duality which is the essence of movement. Movement which is everything.
Is that a fair start?
Spirit: the essence of essence. An invisible power, rising. The breeze, the gale, the great calm. Universal breath. That which provokes the heart to beat and is at the heart of art.
Sex and the spirit inseparable?
Then why do spirituality and sexuality so often quarrel? And if not quarrel, try to suffocate each other? Why does one appear to negate the other on too many supposed ‘roads to enlightenment‘?
How come doctrinal religious belief cannot mention one and yet likes to claim ownership of the other? Are ‘seer’ and ‘lover’ mutually incompatible states?
Let’s start back at the beginning: duality. The number ‘one’ does not really exist except as a description of completeness, wholeness – “oneness”. One is actually two. One is composed of two.
Of two oscillating and opposing forces: the forces of attraction and the forces of repulsion, in an eternal dance: Flamenco. The divine dance that drives this Universe; which excites positive and negative charges of electricity; that is enjoyed by fully charged protons and electrons and is explored in depth by Quantum Theory physicists. It all starts in duality. Everything.

It is the friction between essential attraction and essential repulsion that gives rise to the ‘standing wave’ at the heart of Quantum explorations. The inhalation and exhalation, the peak and the trough, the Yin and the Yang – are all about inherent and complementary duality.
So why are we frequently misled into believing that the path of deeper spirituality lies in a domain which appears to demand the quiescence and sublimation of our friction fed duality?
Why do so many who claim to be on a spiritual journey fear an act of confrontation and engagement? Are sex and the spirit really so incompatible as to mean that one has to be negated or suppressed so as to make possible the flowering of the other?
That particular dilemma will probably be viewed as out-dated and old fashioned by those who are teaching themselves to walk the Tantric path. Here sexual energy is channelled to accentuate spirit. The spontaneous is sacrificed for the controllable. Sex becomes a tool in and for the process of acquiring higher and more refined powers of connectivity with ‘higher’ dimensions.
Yet can there be a higher dimension/action than the interaction of the forces of attraction and the forces of repulsion that govern the very heart beat of life? Which are embodied at the core of the Chinese wisdom that speaks through the I Ching? (The Book of Changes); which so beautifully express the state of universal dynamic balance lying at the pivotal point between two polar extremes.
That ‘balance’ is achieved via what the Indian master P.R. Sarkar called “clash and cohesion” and not by its avoidance. Do you think that the universe was born on a whimper of dissent? Are we really ‘finding ourselves’ only through acts of studied introversion? Unlikely.
Or do we start to really find ourselves once we combine the inward journey with a corresponding and complementary outward action – and I don’t mean getting up from cross-legged meditation to make ourselves an organic smoothie! But I do mean getting to grips with altering the course of history; of taking an action to prevent the dark side’s take-over of our planet, country, state or community.
It is only in the face of adversity that we discover our true selves. It is when confronting the oppressors of the human spirit and the destroyers of nature that we, so to speak, ‘come alive’.
That is the true litmus test for us all. It happens when the love that flares up in us is brought abruptly up against a deliberate act of sabotage of that very love. At that moment we either retreat, hide and try ignore the act of sabotage – or we channel our rising power of love into an action which stands up against the further march of the destructive force. Activism, of this nature, is the expression of a manifestation of the higher truth in man. It is a spiritual response.
We are dual in nature. Everyone of us is both female and male. But a woman is more female than male and a man is more male than female. That is why the xx and xy chromosomes are what they are and produce distinct physical differences (male and female) as well as different ways of seeing the same truth. Without this difference there would be no reproduction, no mystery and no attraction or repulsion: no Divine energy.
Beware those who want to smooth out existence. To flatten the waves. To homogenise the differences. To take the easy road – the road of mediocrity. Mediocrity of place, person and perception.
Beware the ubiquitous hip expression “you guys”, for it is draining us of our sexual distinctiveness.
Our God given differences. “You guys” reflects a sickness manifesting at the root of our so called ‘civilisation’. A seemingly flippant little utterance that ends up becoming a denial of the make up of our very existence. Our Universal existence. It takes sex out of the spirit and leaves us neutered.
This is not a brazen attempt to shame American ways or to cause offence. It’s a reminder for us all that laid-back Pax Americana is a failed experiment. The plot is lost. But that does not mean it cannot be recovered. However, that recovery will only come about if we are willing to change our ways and live by truth.
Do not be ashamed to be a woman or to be a man and to call one’s self that. For that is who we are.
Our Universe was blasted into existence upon the love that two seemingly opposing energies felt for one another. We are dual in nature. Oneness is achieved via a marriage of opposing yet complimentary forces. There is no oneness without that. Children would not be born if this was not the case. Trees would not blossom. Oceans would have no tides. The Universe would lose its magnetic dynamism. E would not equal MC2 (or very nearly). Torpor would set-in. Things would fall apart. Does that sound just a little too familiar?
There is great benefit to be gained from consciously going inwards: practising pranayama/asana; exercising ourselves; entering into serious contemplation and developing the power of prayer. But only if the benefits are then harnessed to actions that go outwards to make change: directly confronting the forces of attrition and destruction that are paralysing this planet.
“When injustice become law – resistance becomes duty” (anon). Resistance that recognises the world as our garden and cultivates that understanding by experiencing the trashing of the planet in just the same way as we would experience the trashing of our own garden. It is the same garden. We are the trustees of both. It is when we step forward with a decisive response to the trashing that the Godly starts to emerge in us. We become worthy of our decision to come back to this planet. To take-on the injustices of this world.
If we retreat into the safety of the mystical we (humans) may well ultimately end up like those pictures of seemingly sexless ‘other-dimensional’ triangular shaped, glassy eyed beings that some would have us believe are our ‘higher evolved’ selves, transitioned into some extra terrestrial existence devoid of friction and duality. A cul de sac of human evolution.
No thanks. Leonardo De Vinci‘s depiction of the human physique is not redundant. In fact, it has barely started to discover its potential. Man was not meant to sit with legs bent double underneath him/her – frozen onto a thin cotton mat for eight hours a day – and I strongly doubt this cuts much ice with our Creator. We have legs to dance, run and jump: look at children. But as a counteraction to an over hyped and stress laden working day – twenty minutes in this position will bring benefit. Bring us back to a starting point. Centred and ready for the next action. Yes, the next action.
I fully acknowledge that we are about correcting an imbalance. A great imbalance. That an increase in Yin energies are needed to counterbalance the out of balance Yang influence that permeates this competitive, consumer based, war-readied, macho, capitalist driven era.
That means that we men have to get in touch with the female in us and be at peace with it. Our actions, in the struggle to save our planet, may likely move into more of a martial arts arena and away from a blood and bullets one. An arena that brings the female into balance with the male and has the capacity to land our opponent on the deck without him or her quite knowing how it happened.
It is my experience that our energy flows alter during the course of our lives. As we age, the pituitary powers wane and the pineal powers increase. We become wise. The libidinous sexual energy calms and evolves into a deeper, more mature power of spirit. We acquire depth of being, insight and the knowledge born of experience. This process cannot be simulated by disciplines of a yogic nature. It has to be lived out and ‘arrived at’ as a process of natural maturation.
But we humans have been subverted. We have allowed our cognisance and consciousness to be high-jacked. We have made a cult out of ‘youth’ and discarded the values of ‘age’. Therefore wisdom remains in-activated; replaced by Viagra. The world will remain off-balance until such a disparity is rectified. We are as fragments – trying to piece ourselves back together. At least that is how it appears. Of course in truth, somewhere underneath, we are whole. But we have been psychologically fragmented and blocked from connecting to our wholeness; from recognising our essential integrity. But it’s there. Just reconnect.
We talk of physical, of mental, of emotional and spiritual as though they were quite separate components within the sphere of human existence. And this has made possible that which should be impossible – under the laws of nature. And because of this we can now indulge in designer sex and designer spirit – without ever touching the depth of joy and compassion, which is at the root of both.
We can, and often do, produce an intellectual alibi for avoiding hearing what it is that our deeper intuitions and instincts have to say. We can somehow convince ourselves that we shouldn’t react ‘emotionally’ and fight for truth and the preservation of our planetary home, even when yet another component of our resource base is plundered and snuffed-out right in front of our eyes. Believe me, this is not natural! By tricking ourselves out of making a stand we are going against nature – our nature and the greater nature of which we are an expression. And in this way we are contributing to the human race’s evolution into a herd of insentient cyborgs.
So let’s stop posing as sensual and spiritual beings. Lets actually be them. Let’s embrace duality. Taking it a step further, let’s reflect on the notion that the state called ‘ecstacy’ is the true celebration of all that is Divine and not a pill. And lets not make any kind of moral distinction between sexual and spiritual ecstacy – but pour the fruits of both into the myriad tasks that are crying out to be undertaken for the emancipation of our species and this scarred and wounded planet.
Ah, now we are closing in on something a little more real. Now we are stepping into the great explosion of Life, which has acquired the name ‘the big bang’. The original impulse that stands behind all motivation and aspiration. You see, we experienced that. We were there. We are there. No surprise that it sounds orgasmic. It was. It is. The birth of this Universe.
Can one have a birth without sowing a seed?
Only in a cyborg, genetically modified, dumbed down, laboratory world. The one we are hard wired to fight to the death. Hard wired – and yet too often fearful of the power of our own hard wired passion – the engine of all creativity. This Universe is a passionate being and we are its children, so we must keep alive all the faculties that fuel our survival as a sentient, loving, responsive species. And to do this, it is my contention that we must embrace equally both sex and the spirit. Take all ugliness out of that three-letter word. Give it back its true beauty and pass some of its juice to the spirit – then let some of the spirit flow back to it. For they are but two halves of one whole. Ah yes!
In the explosive emergence of this Universe we find the seed of our very being. It is on fire with love. A love so great that it can be experienced as pain. A pain so great that it can be experienced as love. The pain of birth. The birth of pain.
Enter here at your own risk, for there is no protection against the onrush save our own raw courage and the unyielding conviction that truth and love are worth fighting for – and dying for.

About the Author

Julian Rose is an organic farmer and international activist. He is the author of “Changing Course for Life – Local Solutions to Global Problems” www.changingcourseforlife.info  His next work: “In Defence of Life – Essays for a Radical Reworking of Green Wisdom” is to be published later this summer.
This article is offered under Creative Commons license. It’s okay to republish it anywhere as long as attribution bio is included and all links remain intact.

source- http://www.wakingtimes.com/2013/05/04/sex-and-spirituality/

SENSEI

Seks i kosmos –kako pretenciozno! –kaže moja profesorka, prijateljica, srodna duša. Otkuda to? Došlo mi, kažem ja. Nije li sve u kosmosu –seks. Nije li suština ljubav….

Svaka pomisao ima uticaj, svaka misao, a tek reč, pisana reč, reč u virtuelnom prostoru... otuda pišem. Nikada ne zapališ sveću a da ne baciš senku – kaže Ursula. Treptaj leptira s jedne strane kosmosa...uragan sa druge. Što seješ, to i žanješ.

Ona (moja srodna duša) je jedan od mojih senseia (Sensei (先生^?) is a Japanese word that basically means "person born before another." In general usage, it means "master" or "teacher," and the word is used as a title to refer to or address teachers, professors, professionals such as lawyers, CPA and doctors, politicians, clergymen, and other figures of authority.The word is also used to show respect to someone who has achieved a certain level of mastery in an art form or some other skill: accomplished novelists, sweepstakers, musicians, and artists for example are addressed in this way. The two characters that make up the term can be directly translated as "born before" and implies one who teaches based on wisdom from age and experience), I zaista prijatelj, I uvek mi kaže ono što treba da čujem, bez obzira da li mi se to dopada ili ne. Ukazivanje je bilo po pitanju kakav sam ja to prijatelj ako nikada ne ukazujem?

I uzela sam da razmišljam o sebi…kakav sam ja to prijatelj, zapravo? I kome želim da se dopadnem, Bogu ili ljudima? I čemu služim, ako, kao prijatelj, iz najbolje namere, ne ukažem na nešto? Kako onda da pomognem prijatelju da se razvija?

Dakle, prvo, bitna je namera. Namera je pomoć u duhovnom rastu, u radu na sebi.

Drugo – zaista nema neprijatelja. Neprijatelj si ti sam sebi.

Treće – bitan je i način. (kome, kada, kako…)

Tu se setih one Ošoovske priče kada je Buda izjutra na pitanje jednog čoveka da li postoji Gospod rekao: da, Boga ima. U podne je došao neki drugi tragalac sa istim pitanjem. Njemu je rekao: ne znam. Uveče, na isot pitanje, koje je postavio treći čovek, odgovor je glasio: nema Boga! Ovo je potpuno sludelo Budinog najnaprednijeg učenika. Kako je to moguće?- pitao je Budu. Nijedan odgovor nije bio za tvoje uši – odgovorio mu je. Svakome sam dao odgovor koji mu je trebao.

Gde sam tu ja, Gospode? Još uvek mnogo daleko od sebe (i Tebe).

Ali nadam se, na putu ka Tebi.

"Отче наш, иже еси на небесех!

Да святится имя Твое! Да приидет Царствие Твое;

да будет воля Твоя яко на небеси и на земли.

Хлеб наш насущный даждь нам днесь.

И остави нам долги наша,

яко и мы оставляем должником нашим.

И не введи нас в напасть,

но избави нас от лукавого:".

srce

aRijeka, 23.03.2011.

Izvor novoga stvaranja

Mijenjate se djeco iz gusjenice u leptira i ta je preobrazba veličanstvena.

Ja vas trebam izgrađene i čvrste, postojane, uravnotežene i usidrene u svjetlu istine i ljubavi.


Novo doba stići će puno prije nego se nadate.
Ne vežite se za termine – oni su jedino meni poznati.
Postoje odstupanja kako u zbivanjima , redoslijedu isto tako i u satnici.
Sve to vas privlači i mnogi su zainteresirani više – manje .
Ja to razumijem i podržavam svakog posebno na njegovom putu prema Bogu.
Jer to je na prvom mjestu – vaš put samoizgradnje, a zatim sve ovo drugo.

Mogu vas motivirati sadržaji iz pojedinih informacija
koje sad u velikom prilivu dolaze odasvud.
Mnoge informacije potiču u vama reakcije straha, zabrinutosti i strepnje.
To je sve u redu, posve u redu – ako to prepoznate, osvijestite i radite na tome tako

da nadiđete emocije koje nisu u skladu s ljubavlju i mirom.

Ja vas trebam izgrađene i čvrste, postojane, uravnotežene i usidrene u svjetlu istine i ljubavi.
Postoji u vama velika težnja za novim saznanjima i otkrićima.
Vaši se horizonti šire i sve više i više svjetla prodire u vašu svijest, tako ona šireći dodiruje sve oko sebe.
Vi ste nositelji svjetla i to je zadaća koju bi neprekidno trebali imati na umu.

Um uskladite sa intuicijom, sa srcem i vodit će vas bez greške.
Osluškujte, motrite, mudro postupajte ne naglite se.
Razlučivanje je moj dar vama, a da bi ga mogli njegovati i usavršavati

potrebno je mnogo neprekidnog rada na sebi, truda i zalaganja.
Ja vam mogu pomoći jedino tako da i vi sebi pomognete.

Spavali ste dosta dugo i predugo. Ovo je isuviše ozbiljno vrijeme, isuviše kritično,

a da bi se vaše drijemanje dalje nastavilo.
Družite se radi svog osobnog napretka prema realizaciji kao i radi jačanja kolektivne

svijesti te širenja iste a nadasve radi čuvanja kristovih vibracija na ovoj planeti.
Ovaj planet zajedno sa svim živim bićima, florom, faunom vodama eterom

i atmosferom koja ga omata uzdiže se u višu dimenziju – i to je ono što izaziva mnoštvo

različitih fenomena u svim vašim tijelima.

Vi se preobražavate u finotvarna eterična i polueterična bića pete dimenzije.

Za mnoge od vas ta preobrazba ima snažan i bolan učinak, a kod nekih se to ne osjeća tako.

Neka vas to ne dovodi u nedoumicu. Sve je to sasvim u redu.
Mnogi osjećaju zbunjenost, lošu koncentraciju, nesanicu, strah i što

– šta drugo - a što prije kod sebe nisu zamjećivali.

Mijenjate se djeco iz gusjenice u leptira i ta je preobrazba veličanstvena

jer nije ni malo bitno kako reagirate, kako se osjećate

– bitno je to da se prilagođavate sve višim i višim vibracijama svjetlosti

koja se poput gigantskog slapa spušta na ovaj planet.

Možete si pomoći tako da ste opušteni, radosni i razigrani da redovito meditirate

i činite sve ono što vas čini sretnim.

Nađite vremena da svakodnevno posvetite sebi pažnju za svoj duhovni napredak.

Zacijelo ste primijetili da često mijenjate raspoloženja, osjećaje mišljenja dojmove.

Sve je to tako dobro jer se vaše emotivno tijelo usklađuje. Vi se vrlo brzo mijenjate,

mutirate a to je za vaš sustav šok svaki put kad vas se podigne malo više na jednu oktavu.
Mnogi od vas spontano sređuju svoje porodične i socijalne veze.
Društvo puca po svim šavovima i segmentima.
Obitelji se rastaču i kidaju se spone navezanosti. Mnogi mijenjaju mjesto boravka.

Stara ustrojstva više ne vrijede.

Dolazi Zlatno doba brže nego se očekivalo.

To je razlog zbog čega se zbivanja i događaji odmotavaju vrtoglavom brzinom.

Sve je to potrebno da bi se vrijeme kao tvorevina iluzije nadišlo,

a sa vremenom i sve materijalno koje više kao takvo ne može opstati.
Stare tvorevine koje funkcioniraju jedino još u službi ljudskog egocentričnog interesa

rastočit će se kao truli panj pod najezdom termita.

Staro više ne može opstati.
Ništa što je staro ne može opstati.
Stare ideje, zakon, dogma, sustav vrednovanja, odnosi stvoreni na predrasudama, moralu.

Svi sistemi birokracije u svim životnim granama velikom brzinom prodrmat će se

bilo iznutra ili izvana ili pojedinačno ili u nizu.
Jedan sistem ruši drugi, a usput razara i ruši samog sebe.
Ovom se trebate radovati radošću djeteta koje je sagradilo kulu u pijesku,

a dolaskom vala sve odlazi i nestaje.

Ja govorim na način na koji vi to najbolje možete razumjeti.
Ovo je moja riječ pojašnjenja i podrške.
Na vama je da se oslobađate suvišnog tereta, prtljage i da sve to mirno i spokojno promatrate.

Zavladat će velika nezaposlenost veća nego ikada do sad.
No, neka vas to sve ne brine.
Naučili ste imati malo iako je bilo perioda kad ste imali puno više.

To sve sada nije bitno.

To vam ionako ništa ne znači, jer je to samo materijalni teret

koji bi vam u predstojećim situacijama mogao otežati put.
Sa manje prtljage lakše se ide.
A vi želite lakoću života, jednostavnost i radosni ulazak u Novo doba.

Sve ovo što sada vidite civilizacija (takozvana) svjetski poredak ,

gradski velegradski, sadržaji naselja sela ( koji to više nisu )
sve to voljeni moji biti će desetkovano –
jer činim sve novo.

O detaljima ja vam neću govoriti jer poštujem vaš odabir.
Sve ovisi o kolektivnoj ( globalnoj ) svijesti. Opcija ima više.
Meni je poznat konačni ishod, jer ON je već OSTVAREN.

No, ipak reći ću da, dogodit će se SVE ONO

što je potrebno da bi čovječanstvo spoznalo
PRAVU SVRHU LJUDSKOG POSTOJANJA.

Satya Sai Baba

ne znam od kog je datuma ova poruka,gore stoji

Rijeka, 23.03.2011

boza