SENSEI

Seks i kosmos –kako pretenciozno! –kaže moja profesorka, prijateljica, srodna duša. Otkuda to? Došlo mi, kažem ja. Nije li sve u kosmosu –seks. Nije li suština ljubav….

Svaka pomisao ima uticaj, svaka misao, a tek reč, pisana reč, reč u virtuelnom prostoru... otuda pišem. Nikada ne zapališ sveću a da ne baciš senku – kaže Ursula. Treptaj leptira s jedne strane kosmosa...uragan sa druge. Što seješ, to i žanješ.

Ona (moja srodna duša) je jedan od mojih senseia (Sensei (先生^?) is a Japanese word that basically means "person born before another." In general usage, it means "master" or "teacher," and the word is used as a title to refer to or address teachers, professors, professionals such as lawyers, CPA and doctors, politicians, clergymen, and other figures of authority.The word is also used to show respect to someone who has achieved a certain level of mastery in an art form or some other skill: accomplished novelists, sweepstakers, musicians, and artists for example are addressed in this way. The two characters that make up the term can be directly translated as "born before" and implies one who teaches based on wisdom from age and experience), I zaista prijatelj, I uvek mi kaže ono što treba da čujem, bez obzira da li mi se to dopada ili ne. Ukazivanje je bilo po pitanju kakav sam ja to prijatelj ako nikada ne ukazujem?

I uzela sam da razmišljam o sebi…kakav sam ja to prijatelj, zapravo? I kome želim da se dopadnem, Bogu ili ljudima? I čemu služim, ako, kao prijatelj, iz najbolje namere, ne ukažem na nešto? Kako onda da pomognem prijatelju da se razvija?

Dakle, prvo, bitna je namera. Namera je pomoć u duhovnom rastu, u radu na sebi.

Drugo – zaista nema neprijatelja. Neprijatelj si ti sam sebi.

Treće – bitan je i način. (kome, kada, kako…)

Tu se setih one Ošoovske priče kada je Buda izjutra na pitanje jednog čoveka da li postoji Gospod rekao: da, Boga ima. U podne je došao neki drugi tragalac sa istim pitanjem. Njemu je rekao: ne znam. Uveče, na isot pitanje, koje je postavio treći čovek, odgovor je glasio: nema Boga! Ovo je potpuno sludelo Budinog najnaprednijeg učenika. Kako je to moguće?- pitao je Budu. Nijedan odgovor nije bio za tvoje uši – odgovorio mu je. Svakome sam dao odgovor koji mu je trebao.

Gde sam tu ja, Gospode? Još uvek mnogo daleko od sebe (i Tebe).

Ali nadam se, na putu ka Tebi.